Zbog poteškoća u pronalaženju krojača, u Tekop Novi žele proširiti djelatnost, a o praonici razmišljaju zbog otvaranja sve više malih hotela i vila za odmor za koje bi šivali posteljinu te bi uz to nudili i uslugu pranja i peglanja
Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI), koji djeluje u sastavu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, koncem prošle godine dodijelio je zaštitnoj radionici Tekop Nova tri milijuna kuna za dogradnju proizvodnog pogona u Šijani. Time bi ova radionica, koja se prostire na 900 četvornih metara, dobila još 400 kvadrata za potrebe šivaonice i, ovisno o zahtjevima tržišta, nekih novih djelatnosti. Trenutno izrađuju idejno rješenje, nakon čega slijedi ishodovanje dokumentacije i odabir izvođača radova. Dogradnja bi, prema uvjetima iz natječaja, trebala biti završena do kraja ove godine.
Novi radnici
Ravnateljica radionice Mihaela Zubić kaže da razmišljaju o otvaranju praonice za potrebe vlastitih klijenata. A to će otvoriti i mogućnost zapošljavanja novih radnika.
– Vidjet ćemo kako će tržište disati. U pogonu smo ograničeni s brojem šivača kojih nema na tržištu, dok bismo otvaranjem praonice dali šansu i novim zanimanjima, kaže Zubić. Naime, radionici nedostaju gotovi šivači. U pulsku Lipu već se pet godina nije upisao nijedan krojač.
– Od ove godine Škola za odgoj i obrazovanje obrazuje krojače. Resornom ministarstvu trebalo je dvije godine da odobri program. Jedna učenica te škole, koja se obrazuje za pomoćnu krojačicu, kod nas je na praksi, kaže Zubić. Podsjeća da je koncem prošle godine jedna radnica otišla u mirovinu, a bila je specijalizirana za delikatan dio posla koji sad teško nadoknađuju.
Radionica zapošljava 36 radnika, među kojima 19 osoba s invaliditetom. Riječ je o gluhim, autističnim te osobama s tjelesnim oštećenjima i mentalnom retardacijom. Upravo zbog poteškoća u pronalaženju krojača, žele proširiti djelatnost, a o praonici razmišljaju zbog otvaranja sve više malih hotela i vila za odmor za koje bi šivali posteljinu te bi uz to nudili i uslugu pranja i peglanja.
Vjenčanice i krinoline
U strojeve i novi objekt u Šijani, izgrađen na mjestu nekadašnjeg derutnog zdanja koje je bilo u sastavu bivše kasarne “Vladimir Gortan”, ukupno je, u dvije faze, uloženo sedam milijuna kuna. Sedamdeset posto strojeva je zamijenjeno, kupljen je i novi namještaj, no potrebe su, podcrtava ravnateljica, veće. Treba nabaviti suvremene strojeve da bi se proces proizvodnje ubrzao, što diktira tržište. Naime, osobe s invaliditetom ne rade na normu, prilagođeni su im proizvodni proces i način rada. Na tržištu ostvaruju 52 posto prihoda, pa je jasno da bez pomoći lokalne i regionalne samouprave i države ne bi mogli opstati. Grad Pula i Istarska županija osiguravaju 23 posto sredstava, odnosno 920 tisuća kuna godišnje. Iz ZOSI-ja stiže 25 posto sredstava, koja nisu fiksna, jer dio odlazi za plaće, veći dio za amortizaciju zgrade, a tu treba dodati i novac dobiven za dogradnju pogona.
Radnici su vrlo zadovoljni uvjetima rada i samom činjenicom da doprinose vlastitim radom. Bolovanja je jako malo. Na poslu borave od 7 do 15 sati, no važno je reći da se u pogonu ne nalaze samo radionice. Ovdje je i multifunkcionalna prostorija s projektorom u kojoj se od lanjskog rujna, u suradnji sa Županijskim zavodom za javno zdravstvo, održavaju predavanja o različitim temama, poput prehrane, zdravog života, vježbanja. Tu su i kuhinja te blagovaonica.
U Tekop Novi šiju radna odijela za gradske komunalce, poput Herculanee, puno naručuju vrtići i škole kojima je za razne priredbe potrebna istarska narodna nošnja. Ovih dana šiju se trliši za tvornicu cementa Calucem, a puno se radi i za hotelijere, kojima treba radna odjeća za pomoćno osoblje. No, dobrodošli su i građani, koji podržavaju radionicu i često je posjećuju. Ovdje se može naručiti porubljivanje odjeće, postavljanje patenata, šivanje odjeće koja se ne može pronaći u dućanima. Tu su se izrađivale vjenčanice, pa i krinoline.
Idu na izlete
Martina Licul iz Labina već 14 godina radi u Tekop Novi. Zatičemo je za šivaćim strojem. Upravo je izradila kariranu platnenu torbicu.
– Ustajem u pet sati, tata Franko me vozi na kolodvor. Šijem torbe, ručke, čistim konce, porubljujem nogavice, prišivam etikete, peglam, kaže Martina. U slobodno vrijeme pleše zumbu. Ravnateljica napominje da radnici odlaze i na izlete, pa su tako lani, u povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, posjetili Bled i Ljubljanu.
– Svake godine negdje putujemo. Lani smo bili na zagrebačkom Adventu. Pokušavamo stvoriti pozitivno ozračje, slavimo rođendane i sve vjerske blagdane. Često nas znaju počastiti i zadovoljni kupci, kaže Zubić.