Nekoliko je puta tijekom sastanka spomenut nepovoljan i nekonkurentan položaj u koji su stavljene osobe s invaliditetom, što je naročito razvidno iz činjenice da će mjera Potpora za očuvanje radnih mjesta ostati nedohvatljiva integrativnim i zaštitnim radionicama
U četvrtak, 8. listopada, u prostorima URIHO-ve galerije Sunce u Držićevoj ulici, uz poštivanje svih propisanih epidemioloških mjera, održan je sastanak predstavnika integrativnih i zaštitnih radionica i drugih pravnih osoba i građana koji provode profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom okupljenih u Udrugu OSVIT, s predstavnicima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Iako je bio najavljen dolazak Zrinke Špoljarić ispred Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, iz resornog ministarstva sastanku nije nazočio nitko, a predstavnici Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom bili su Alen Kolar i Dubravka Bihar.
Uvodnu riječ je imao domaćin i moderator, ravnatelj Ustanove URIHO Josip Držaić, koji je pojasnio da su glavna tema sastanka zamjenske kvote, odnosno Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom koji je u tiskanom izdanju Narodnih novina objavljen 27. ožujka ove godine, tek osam dana nakon što je Hrvatski sabor izglasao sporni Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, kojim je ministar Aladrović dobio ovlasti da sredstva namijenjena profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ‘koristiti i za druge namjene u svrhu očuvanja radnih mjesta i zadržavanja u zaposlenosti’.
Točnije, glavni povod sastanku je bio članak 6.a Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Isti propisuje da osoba s invaliditetom koja se samozapošljava, te trgovačka društva, zadruge ili udruge u kojima više od polovine radnika čine osobe s invaliditetom, mogu s poslodavcima zaključiti jedan ili više ugovora o poslovnoj suradnji u svrhu ispunjenja zamjenske kvote. Ukupna vrijednost svih ugovora, čiji je predmet kupnja i prodaja robe iz prodajnog asortimana i/ili pružanje usluga u trgovini, ne može iznositi više od 200.000 kuna godišnje bez PDV-a za osobu s invaliditetom koja se samozapošljava ili trgovačka društva, zadruge ili udruge koje zapošljavaju najviše tri osobe s invaliditetom, te 500.000 kuna godišnje bez PDV-a za trgovačka društva, zadruge ili udruge koje zapošljavaju četiri i više osoba s invaliditetom.
Posebno je bio zanimljiv stavak 4 ovog članka koji kaže da ‘zaštitne radionice i integrativne radionice mogu s poslodavcima zaključiti jedan ili više ugovora o poslovnoj suradnji u svrhu ispunjenja zamjenske kvote, s tim da se od ukupne vrijednosti svakog ugovora priznaje najviše 20 posto za kupnju i prodaju robe iz prodajnog asortimana i/ili pružanje usluga u trgovini’.
Vrlo konkretno, kako se saznalo iz rasprave koja je uslijedila, vrlo su nejasno u Pravilniku definirani i u praksi problematični pojmovi ‘roba iz prodajnog asortimana’ i ‘usluga u trgovini’, jer je usluga nekada uključena u cijenu isporučene robe, a sama roba ponekad nastane doradom robe nabavljene od treće strane pa sve to uvelike komplicira računicu i izvjesnost mnogih, posebno dugoročnih ugovora zbog Pravilnikom predviđenog ograničenja od 20 posto.
Također, nekoliko je puta tijekom sastanka spomenut nepovoljan i nekonkurentan položaj u koji su stavljene integrativne i zaštitne radionice, posebno u vrijeme koronakrize, što je naročito razvidno iz činjenice da će mjera Potpora za očuvanje radnih mjesta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ostati nedohvatljiva integrativnim i zaštitnim radionicama, iako je moguća upravo zbog novca koji je izvorno bio namjenjen baš sustavu profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, sve do izglasavanja već spomenutog Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Zaključno, potvrđena je nužnost daljnje otvorene i još kvalitetnije komunikacije između svih dionika u sustavu profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom – kako članova Udruge OSVIT, tako i Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike – a sve u svrhu osiguravanja konkurentnosti osoba s invaliditetom na tržištu rada.
Autor: Damir Fatušić
