Udruga OSVIT (Udruga Ustanova, drugih pravnih osoba i građana koji provode profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Hrvatske), najvažnija i najproduktivnija hrvatska udruga u području profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, prepoznatljiva je mnogima.
No začeci udruživanja i poslovnog povezivanja zaštitnih radionica u Lijepoj našoj, kojima je Udruga OSVIT na određeni način sadržajni sljednik, sežu više od šezdeset godina unazad. Kako tu činjenicu ne bismo nepravedno zanemarili i zapostavili, evo male kronologije, da se ne zaboravi.
Prvi Pravilnik o zaštitnim radionicama za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida donesen je u bivšoj nam državi 1961. godine. Svih šest tada postojećih radionica s područja Hrvatske zadovoljilo je kriterije iz ovog Pravilnika te su iste godine dobile status ‘zaštitnih radionica za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida’. Već sljedeće godine bilo je deset zaštitnih radionica i pet zaštitnih pogona. Paralelno sa zakonskim usklađivanjem, osnivanjem novih i razvojem zaštitnih radionica nametalo se i razmišljanje, a k tome i aktivnosti, vezane za međusobnu koordinaciju i rješavanje zajedničkih problema od interesa za osobe s invaliditetom.
Prvi sastanak predstavnika hrvatskih zaštitnih radionica i njihovih osnivača održan je 21. i 22. prosinca 1961. godine. Uslijedilo je njihov redovno svakogodišnje sastajanje, k tome još i savjetovanje, da bi na Kajzerici, u prostorima tadašnje zaštitne radionice Osvit (kasnije ‘O’ u DIOZ), 21. siječnja 1965. donijeli odluku o osnivanju zajedničkog koordinacijskog tijela svih hrvatskih zaštitnih radionica, a koje bi različitim aktivnostima djelovalo u njihovom zajedničkom interesu. Na Osnivačkoj skupštini predstavnika zaštitnih radionica i njihovih osnivača tako je 23. travnja 1965. godine osnovana njihova Stalna konferencija, koja je kasnije, na svojoj Plenarnoj sjednici 11. i 12. siječnja 1967. godine, donijela odluku o osnivanju Poslovne zajednice zaštitnih radionica SR Hrvatske. U vrijeme osnivanja Poslovne zajednice u zaštitnim je radionicama bilo zaposleno 1350 radnika (50% osoba s invaliditetom), čemu treba pribrojiti i 300 osoba s invaliditetom na profesionalnoj rehabilitaciji. Od osnutka je predsjednik Poslovne zajednice zaštitnih radionica SR Hrvatske, te niz kasnijih godina, bio direktor tadašnjeg ZIRI-a (kasnije ono ‘Z’ u DIOZ, pa onda URIHO).
Za hrvatske je zaštitne radionice tada uslijedilo zlatno doba: zajedničko istraživanje tržišta, izbjegavanje međusobne nelojalne konkurencije u davanju ponuda na tržištu, zajedničko predstavljanje na Zagrebačkom velesajmu, omogućavanje rada kod kuće, povećanje sredstava ustupljenih poreza i doprinosa putem poreznih olakšica, reguliranje statusa zaštitnih radionica (prvi Zakon o organizacijama udruženog rada za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida iz 1977.), prijevodi niza stranih stručnih knjiga iz područja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, uvođenje profesionalne orijentacije kao obaveznog dijela procjene radne sposobnosti s ciljem profesionalne rehabilitacije (1970.), programi osposobljavanja dvaju profila instruktorskog kadra u zaštitnim radionicama – instruktora i radnika – instruktora (1970.), pokretanje časopisa Profesionalna rehabilitacija invalida (1981.), tiskanje prvog Priručnika za instruktore i organizatore profesionalne rehabilitacije i obrazovne djelatnosti, koji je najsveobuhvatniji priručnik u ovom području do sada (1982.) i još puno toga nepobrojanog, a do danas vrlo korisnog.
Godine 1971. Poslovna zajednica obuhvaća 14 zaštitnih radionica, dok se 1980. taj broj popeo na 25.
Nakon Domovinskog rata aktivnosti Poslovne zajednice zaštitnih radionica Hrvatske su utihnule, sve do 2001. godine kada se osniva naša Udruga OSVIT.
Za usporedbu s razvikanim zapadom, koji mjerila i pravila, a nerijetko i komplekse nabacuje, njemačko Savezno udruženje zaštitnih radionica za osobe s invaliditetom (BAG WfbM) osnovano je 18. lipnja 1975. godine, dakle u vrijeme kada poslovno – koordinativno udruženje hrvatskih zaštitnih radionica djeluje već desetak godina.
A možda je problem zapravo u nama jer prečesto se podcjenjuje pa i zaboravlja puno toga dobrog i korisnog što se u prošlosti u nas stvaralo, a čime bismo se trebali ponositi, javno spominjati i kontinuitet nastaviti, kako bismo i ovdje odagnali prizvuk one gorke hrvatske šutnje, bez straha da će bilo tko i bilo što biti ugroženo.
Autorica teksta: Višnja Majsec Sobota
